Lažno za realno

Na izložbi se prikazuju falsificiranja kroz povijest, u kojima se opisuju posebne povijesne okolnosti koje objašnjavaju kako su stvorene, interesi i motivacija za njih, njihov učinak i način na koji su u konačnici bili izloženi. Cilj nam je pokazati da krivotvorine imaju dugu povijesnu tradiciju i da ne pripadaju samo današnjem dobu. Razmatramo i kako izgraditi otpornost na pokušaje obmane i dovođenja u zabludu.

Izložba Fake for Real – pogled iz ptičje perspektive

U ovoj ćemo se epizodi zapitati kako su ljudi iz prošlosti pokušali snaći u svijetu konstrukcija vjerskih uvjerenja koje nije moguće krivotvoriti. Kako bi odlučili što je za njih istina? Politika i religija stoljećima se oslanjaju jedna na drugu kako bi učvrstile svoju vlast i legitimitet. Svako doba krivotvori ono što je najvrjednije – tako su poznate krivotvorine u srednjevjekovnoj Europi imale snažnu vjersku komponentu.

Vjerne krivotvorine – serija virtualnih obilazaka Kuće europske povijesti

Mi ljudi po svojoj prirodi želimo istražiti i shvatiti svijet oko nas kako bismo ga bolje razumjeli primjenom tehnika koje su nam dostupne. Sada ćemo se usredotočiti na krivotvorine povezane sa širenjem obzora Europljana: od geografskog istraživanja do moderne znanosti.

Krivotvorine u znanosti – serija virtualnih obilazaka Kuće europske povijesti

Sada se nalazimo u odjeljku posvećenom uzbudljivom dobu nacionalne izgradnje. I 19. stoljeće u Europi obilježila su previranja i preobrazba. Empiri su se slomili, a na ruševinama pojavile su se nove nacije. U ovom dijelu izložbe otkrit ćete patriotske lažne sadržaje, teorije zavjere i lažne dokaze korištene u suđenju Dreyfus.

Domoljubne krivotvorine i teorije zavjere – serija virtualnih obilazaka Kuće europske povijesti.

Možda ste čuli ovu rečenicu: istina je prva ratna nesreća. Iako ne možemo utvrditi njegovo točno podrijetlo, moramo mu priznati mudrost. U ovom dijelu izložbe istražujemo vrste krivotvorina koje se koriste tijekom rata te „dobru” stranu krivotvorenja: etičko krivotvorenje i legitimne lažnjake.

Krivotvorine s dobrim namjerama – serija virtualnih obilazaka Kuće europske povijesti

Ova epizoda ovisi o pitanju: je li moguće po naredbi onih na vlasti iz povijesti izbrisati da je netko postojao? Zašto bi državna propaganda bila uključena u takve prakse?

Manipuliranje sjećanjem – serija virtualnih obilazaka Kuće europske povijesti

U ovoj posljednjoj epizodi razmišljamo o suvremenijim pitanjima – slobodi pisanja i objavljivanja za bilo koga tko to želi: je li riječ o apsolutnom pravu ili pravu koje bi trebalo imati neka ograničenja? Jesu li neki tekstovi isključivo destruktivni ili se sloboda izražavanja uvijek treba zaštititi? Vjerojatno ste čuli za govor mržnje i lažne vijesti u kontekstu interneta i društvenih medija, ali ta rasprava ima dugu povijesti...

Evolucija lažnih vijesti – serija virtualnih obilazaka Kuće europske povijesti

Povodom Dana ljudskih prava 2020. obišli smo našu izložbu „Lažno za pravo” kako bismo istražili na koji su način sloboda izražavanja, lažne vijesti i dezinformacije bile međusobno povezane tijekom europske povijesti.

S kustosom Joannom Urbanek

U drugom videozapisu povodom Dana ljudskih prava pridružite nam se na našoj izložbi Fake for Real kako bismo vidjeli kako afera Dreyfus i antisemitizam narušavaju pravo na pošteno suđenje, što je dovelo do međunarodnog skandala.

S kustosom Siminom Badica

Mramorna glava Poslodavca Geta vandalizirana je diselom nakon čina damnatio memoraie – The Roman Carire, poglavlje 200. A.D.

Za rimske careve, uvijek sklone objediniti religiju i političku moć, vrhunac uspjeha bila je deifikacija – status božanstva i besmrtnost. S druge strane, najvišu kaznu predstavljalo je nasilno brisanje iz povijesti. U modernom dobu pojam „damnatio memoriae” upotrijebljen je kako bi se opisala ta praksa. Osuđeni na tu kaznu brisani su iz povijesti, njihove su oporuke poništene, a njihovi likovi na slikama i skulpturama uništeni. U predmetu Geta, koji je ubijen po nalogu njegova brata i suemperara Caracalle, samo je navođenje njegova imena postalo kazneno djelo kapitala.

© Fondazione Musei Civici di Venezia, Italija

Brevitar s ilustracijom Svetog Martiala koji je sudjelovao u umnožavanju ilova – Burgundija, nakon 1481.

Kroničar Adémar iz Chabannesa tvrdio je da je Sveti Martial, biskup 3. stoljeća pokopan u Limogesu, zapravo bio jedan od apostela. Uspio je u to uvjeriti mnoge i tako znatno povećati ugled opatije svetog Marcijala. Njegovu je priču, međutim, osporio putujući redovnik Benedikt iz Chiuse jer je nije bilo moguće potvrditi na temelju ranije kršćanske tradicije.

© Les silos, maison du livre et de l’affiche, Ville de Chaumont, Francuska

Slika ningyo, „ljudske ribe” – Japan, 1800. – 1823.

Kartografi i pisci često ilustriraju svoja djela slikama morskih monstera i fantastičnih stvaralaca koje navodno izgledaju ili čak napadaju pomorce. Sam Kolumbo tvrdio je da je vidio tri sirene, koje, doduše, „nisu bile tako lijepe kako ih se prikazuje”. U 19. stoljeću japanske „sirene” još uvijek su se mogle vidjeti u europskim i američkim muzejima i kabinetima čuda. Prema japanskoj tradiciji, ningyo imaju mistične moći. Papier mâché i pamuk oko drvenog okvira, dopunjeni crijevom (govedom), ljudskom kosom, dijelovima čeljusti morskih pasa i riblje kože.

© Nationaal Museum van Wereldculturen, Nizozemska

Čekiće doleta – priručnik za lov usmrćivanja – Frankfurt, 1588

Izum tiskarskog stroja oko 1440. godine doveo je do prave eksplozije informacija i dezinformacija. Nedostatak kontrole nad sadržajem stvorio je atmosferu nelagode koja je slična onome što danas osjećamo zbog lažnih vijesti, iskrivljavanja stvarnosti i govora mržnje. Tiskana revolucija imala je brojne žrtve. Popularnost tekstova koji se odnose na vračanje potaknula je val progona i dovela do smrti tisuća navodnih vješalica tijekom više od dva stoljeća. Istovremeno, pismenost sve većeg broja Europljana omogućila im je da čitaju knjige, pamflete i novine i tako razviju težnju prema građanskim slobodama i promijene tijek povijesti.

© Kuća europske povijesti, Belgija

Anonimna bilješka kojom se farmaceuta Davida Welmana optužuje za vitchkopraft i isparivanje – Lemgo, 1642.

Nakon lokalnog spora u gradu Lemgou na njemačkom jeziku pojavile su se brojne bilješke poput ovog. Nakon dva suđenja Welman je izvršen.

© Stadtarchiv Lemgo, Njemačka

Piltdown Man (Piltdown Man)

Cilj znanosti koja se temelji na empirijskim istraživanjima jest predočiti činjenice. U znanstvenim radovima, međutim, neizbježni su tragovi pristranosti autora. U nekim slučajevima, istraživanja su namjerno patvorena radi ostvarivanja osobne koristi. Charles Dawson bio je takav čovjek. Njegova prijevara iz 1912. godine – „čovjek iz Piltdowna” – naišla je na plodno tlo među paleontolozima koji su željeli potvrdu svojih teorija. Razotkrivena je tek četrdeset godina kasnije. Njegova izloženost pokazuje jačinu znanstvene metode. Naime, za razliku od religije ili ideologije, znanstvena spoznaja podložna je opovrgavanju i dokazivanju.

Institut Royal des Sciences Naturelles de Belgique. © Bernard Fontanel, DEC.

Bakreno graviranje Swana Swana, Johan Frederik Clemens – Kopenhagen, 1787.

Povijest, književnost i umjetnost postali su važno političko oruđe u kovanju nacionalnih identiteta Europi u 18. i 19. stoljeću. „Popunjavanje rupa” u povijesti urodilo je brojnim krivotvorinama. Svakim takvim „otkrićem” nacionalne povijesti sezale su sve dalje u prošlost i time iskazivale superiornost svoje kulture. Autorstvo tih priča pripisivano je nacionalnim „Homerima”, a one su trebale dokazati da je baš ta nacija kolijevka indoeuropske civilizacije. Čak i nakon što bi bilo dokazano da je riječ o krivotvorinama, njihov utjecaj nije slabio.

© Kuća europske povijesti, Belgija

Češki prijevod protokola Landera Ziona – 1925.

U teoriji zavjere tvrdi se da su neke prikrivene, vrlo utjecajne skupine ljudi uzrok dramatičnih i naizgled neobjašnjivih događaja. U protokolima Elders of Zion, objavljenim 1903. u Tsaristskoj Rusiji, tvrdi se da otkrivaju židovske planove za dominaciju u svijetu. To krivotvorenje u obliku teorije zavjere postalo je najutjecajniji antisemitski tekst posljednjih stotina godina. Iako su se ubrzo razotkrile, ideje su se proširile, što je imalo razorne posljedice.

© Kuća europske povijesti, Belgija

Plakat kojim se objašnjava afera Dreyfus u „Povijesti tvoraca” – Francuska, 1899.

Godine 1894. pronađena je bilješka u kojoj se nudi prodaja francuskih vojnih tajni Njemačkoj. Kazneno djelo nije moglo ostati nekažnjeno. Na brzinu je sastavljena optužnica protiv Alfreda Dreyfusa, jedinog židovskog časnika u glavnom stožeru francuske vojske. Na temelju krivotvorenih dokumenata, tzv. „tajnog dosjea” i dvojbenih „stručnih mišljenja” Dreyfus je proglašen krivim za izdaju i osuđen na gubitak čina i trajno progonstvo. „Dreyfus Affair” podijelio je Francusku, ohrabrio antisemitizam i razotkrio iskoristivu pristranost pravosudnog sustava.

© Kuća europske povijesti, Belgija

Alati kojima se otpor služi u Centru za osobne iskaznice u Amsterdamu kako bi se krivotvorili osobni dokumenti – Occupied Netherlands, 1941. – 44

Olovka, gumeni pečat, pisaći stroj, aceton. U rukama hrabrih pojedinaca ti su predmeti spasili tisuće tijekom Drugog svjetskog rata. Diljem Europe, temeljiti birokratski aparat omogućio je okupatorskim nacističkim režimima da identificiraju, deportiraju i istrijebe milijune Židova i drugih koje se smatralo nepoželjnima. Novi identitet mogao je značiti spas od koncentracijskih logora. Krivotvoreni dokumenti korišteni su i u odvažnim akcijama sabotaže i špijunaže. S odgovarajućim papirima bilo je moguće prelaziti granice i dobiti bonove za hranu, što je moglo značiti i spas od gladi.

© Verzetsmuseum, Amsterdam, Nizozemska

Paradummy korišten tijekom oslobođenja Nizozemske – 1945.

Lažne padobrance („lutke padobrance”) prvi su uspješno koristili Nijemci u napadu na Belgiju i Nizozemsku 1940., da bi skrenuli pozornost s mjesta na kojima su iskakali pravi padobranci. Paradumija je osmišljena za samouništenje, a malo ih je i dalje.

Fries Verzetsmuseum, Nizozemska © Collection Stichting Verzetsmuseum Fryslân

Han van Meegeren, Christ i Woman uzeti u odrasloj dobi – Nizozemska, poglavlje 1942.

Hermann Göring platio je 1650000 gostiju za taj rad i uvjeren da kupuje sliku Johannesa Vermeera. Han van Meegeren prodao je milijune svojih slika kao djela nizozemskih starih majstora. Žrtve njegovih prijevara bili su i povjesničari umjetnosti i nacistički kolekcionari. Kada mu je poslije rata prijetilo podizanje optužnice zbog kolaboracije s nacistima, priznao je, ipak manje ozbiljno, kazneno djelo krivotvorenja. Iznenada je postao nacionalni hero, čovjek koji je proživio Göring. Možda je stvaranje takve slike u javnosti bila njegova posljednja velika obmana! Ulje na platnu.

© Museum de Fundatie, Nizozemska

Tradicionalni pregled lomljenja borovnice na papučici

Krivotvoritelji koriste licemjerje konzumerističkog društva u kojem svi žele više, jeftinije i novije, istovremeno težeći statusu, jedinstvenosti i autentičnosti. Što je sve lažnije izloženo, to se više čini da napreduje! Trend „ironske kupnje” čak je skloniji lažnoj umjesto „vjerodostojnoj” kao obliku pobune protiv kapitalizma. Korak dalje predstavljaju „krivotvorine” zbog priziva savjesti: lažno krzno, sintetički dijamanti i veganska koža.

© Musée de la Contrefaçon, Pariz, Francuska

Novčanica Roger Pfund – Ženeva, 2012.

„Drugo najstarije zanimanje na svijetu”, krivotvorenje novca, postoji otkad postoji i sam novac. U drevno doba krivotvorenje je obično obuhvaćalo razrjeđivanje udjela plemenitih metala u kovanici običnim metalima, i zatim prekrivanje tankim slojem zlata ili srebra. No s unapređenjem tehnika kovanja i tiskanja, poboljšale su se i vještine krivotvoritelja. Otkad su se pojavile novčanice, traže se sve bolje umjetničke i tehničke vještine dizajnera novca i krivotvoritelja, koji se međusobno pokušavaju nadmudriti.

Duga povijest krivotvorenog novca u stopu prati domišljat dizajn i najnapredniju znanost. Ta je novčanica trenutačno najbolji pokušaj „neobjavljivog” novca. Sadrži najnaprednije sigurnosne elemente koji su trenutačno dostupni – sigurnosnu boju za tisak, difrakcijsku traku, SPARK serigrafski tisak, prozirni polimerni supstrat – uz razrađenu grafiku Rogera Pfunda.

© Zbirka usluga Numiservices, Švicarska

Obustavljeni sadržaji Infodemija

Kao što je navela Svjetska zdravstvena organizacija: „Izbijanje bolesti COVID-19 i odgovor na njega popraćeni su golemom „infodemijom” – prekomjernom količinom informacija – nekima točnim, a nekim drugima – koja ljudima otežava pronalaženje pouzdanih izvora i pouzdanih smjernica kada su im potrebne. No što je to „infodemija” i kako je ona povezana s pandemijom bolesti COVID-19?

U ovom intervjuu Alexandre Alaphilippe iz EU DisinfoLaba raspravlja o asimetriji informacija, dezinformacijama i teorijama zavjere u vezi s pandemijom koronavirusa. Pritom opisuje kasniji utjecaj infodemije na društva i medije te korake koje ljudi mogu poduzeti kako bi se smanjilo njezino širenje.

„U našim mjehurićima”

Platforme društvenih medija odlične su za povezivanje ljudi, ali pomažu i u stvaranju takozvanih „filtarnih mjehurića”. Odabiru informacije i izlažu nas stvarima koje smo već odobrili i sviđali u prošlosti. Ti filtri dovode do iluzije da se vidi cijela slika, dok smo u stvarnosti i dalje ograničeni na ograničeno medijsko okruženje koje dijelimo s većinom istomišljenicima. Budući da takvi baloni ne ostavljaju mnogo prostora za različita stajališta i alternativne izvore, oni pružaju plodno tlo za širenje i uspjeh neistina.

© Kuća europske povijesti, Bruxelles, Belgija

Lažni napadači

Saznajte možete li uočiti dezinformacije. U ovom interaktivnom dijelu naše izložbe s pomoću kontrolne ploče eliminirajte lažne informacije iz društvenih medija i vijesti prije nego što dođu do dna zaslona. Pustite vjerodostojne vijesti da prođu ili ih pogodite zelenim mecima. Pažljivo pregledavanje fotografija, naslova i tekstova pomoći će vam da razlučite činjenice od fikcije.

© Kuća europske povijesti, Bruxelles, Belgija

Ilustracija „Puck” Fredericka Burra Oppera

Reporteri se upoznaju s raznim pričama, od kojih su neke opisane kao „lažne vijesti”. Taj se termin počeo pojavljivati u američkim medijima krajem 19. stoljeća.

© Knjižnica Kongresa, 1894., New York, Sjedinjene Američke Države