Revolucija iz veljače 1917., kojom je monarhija svrgnuta, ujedinila je protuturističku oporbu s liberala na socijaliste te je preuzela ideale francuske revolucije 1789. Tijekom 1917. tvrdnje su postale radikalnije, a ideje demokratske republike zamijenili su sovjetski pozivi na izravno pravilo putem vijeća radničkih i vojnika.
Naposljetku, 7. studenoga 1917. (ili 25. listopada 1917. prema Julianskom kalendaru koji je tada bio u upotrebi u Rusiji) Bolsheviks, koji su prvotno bili članovi i pobornici radikalne frakcije u Ruskoj Socijaldemokratskoj stranci rada, preuzeli su kontrolu u Petrogradu i svrgnuli rusku privremenu vladu koja je bila na vlasti nakon prestanka Tsara Nicholasa II., ali se pokazala neučinkovitom. Osnovano je Vijeće narodnih komisija novo proglašene Ruske Sovjetske Federativne Socijalističke Republike.
Listopadska revolucija 1917. imala je velik utjecaj na rusku, europsku i svjetsku povijest tijekom 20. stoljeća. To je dovelo do uspostave komunističkog sustava koji mnogi Europljani desetljećima doživljavaju kao alternativu fašizmu, ali i parlamentarnoj demokraciji i liberalnom tržišnom gospodarstvu.
Komunisti (boljševici ili Crveni) baš kao i njihovi protivnici Bijeli primjenjivali su vladavinu nasilja kao ratno sredstvo. Krajem 1918. boljševičko Vijeće narodnih komesara donijelo je dekret pod nazivom „O crvenom teroruˮ kojim se dopušta strijeljanje pripadnika Bijele armije i zatvaranje „klasnih neprijatelja” u koncentracijske logore.
Triumph o komunizmu u Rusiji izazvao je strahove i nadu diljem Europe da će socijalistička revolucija ići izvan granica Rusije. Nije, međutim, došlo je do nekoliko komunističkih previranja diljem kontinenta, ponekad uz izravnu sovjetsku potporu, primjerice u Finskoj i Latviji. Velik broj ljudi ubijen je u građanskim ratovima potaknutima tim ustancima. No komunistička revolucija nije imala uspjeha izvan područja koje će 1922. postati Sovjetski Savez.
Marksistička ideologija upotrijebljena je za legitimizaciju režima u SSSR-u, koji je prouzročio milijune smrtnih slučajeva. Pokušajem stvaranja „novog sovjetskog čovjeka” ljudima su uskraćene temeljne slobode i prava te su intervenirali u njihovu privatnost. Vladimir Ilyich Ulyanov, poznat kao „Lenin” (1870. – 1924.), bio je glavna osoba u listopadu revolucije 1917., koja je dovela do uspostave jedne partijske države s vodećom ulogom stranke Bolshevik. Nakon smrti 1924. Lenin je postao predmet kulta osobnosti u Sovjetskom Savezu, a Marxism-Leninizam postao je službena doktrina totalitarnog režima.
Nakon rasta energije Staljina krajem 1920-ih sustav je postao još represivniji nego prije. Do smrti Staljina 1953., milijuni ljudi u SSSR-u poslani su u kampove Gulag, pali su žrtve masovne deportacije i gladi uzrokovane prisilnom prikupljanjem ili su postali izloženi drugim oblicima progona. U geopolitičkom smislu rezultat ruske revolucije bio je uspon SSSR-a kao totalitarne supersile koja se natječe s SAD-om za nadređenost svijeta.
