Razmišljanja o budućnosti Europe – Što smo naučili?

Što nas povijest može poučiti o našoj viziji budućnosti?

Od lipnja 2021. Kuća europske povijesti organizira seriju internetskih predavanja s međunarodno priznatim znanstvenicima iz povijesti i društvenih znanosti. Svako predavanje iz ciklusa nazvanog „Razmišljanja o budućnosti Europe” bavi se povijesnim događajem ili temom koji nam mogu razjasniti određene aspekte europskog identiteta i pružiti bolji uvid u trenutačne izazove. Ova je serija predavanja odgovor na Konferenciju o budućnosti Europe, transnacionalnu inicijativu u više formata koju vode Europski parlament, Vijeće i Komisija. Od dvanaest ukupno predviđenih predavanja, peto je održano 21. prosinca.

Vjerna otvorenom i participativnom duhu konferencije o budućnosti Europe, prenosimo svaki razgovor uživo na našem kanalu na YouTubeu. Na taj način svi prijašnji posjetitelji i nova publika u Europi i drugdje imaju priliku postaviti pitanja i komentirati u stvarnom vremenu.

U skladu s time, naša je serija započela 22. lipnja govorom Ivana Krasteva naslovljenim „Kako COVID-19 mijenja Europu kakvu poznajemo?” osnivač Sofijskog centra za liberalne strategije tvrdio je da je „paradoksalno, trenutak u kojem je Europa zatvorila svoje granice, osjećaj života u zajedničkoj Europi postao snažniji nego ikad” jer su prekogranični ljudi počeli uspoređivati svoja iskustva s pandemijom. Opisao je COVID-19 kao „demografski trenutak Europe” te je također raspravljao o tome kako je COVID-19 upozorenje na moguće posljedice koje donosi starenje stanovništva. Na pitanje jednog od sudionika o tome što očekuje od Konferencije o budućnosti Europe, Krastev je pozvao na jasniji diskurs iz Bruxellesa i odgovorio da „možemo pokušati iskoristiti te razgovore kako bismo jednostavno postupili drugačije, ali i kako bismo i na drugačiji način utemeljili politike... Politika nije samo ono što vlada čini, nego i jezik kojim opravdava određene politike.”

Drugo je predavanje 21. rujna održala profesorica Markéta Křížová koja predaje na Karlovom sveučilištu u Pragu. U njemu je govorila o učinku kolonijalizma na europski identitet. Tvrdnjom da je širenje prekomorskih područja od 15. do 18. stoljeća pridonijelo ideji rasne superiornosti, profesorica Křížová pokazala je kako su istraživači i mislioci europski identitet definirali kao „civiliziranu” kulturu u usporedbi s navodno nazadnim i barbarskim načinom života lokalnog stanovništva u Sjevernoj i Južnoj Americi te Africi: „Europska kolonijalna prošlost nije nužno gotova. I dalje je dio europskog iskustva.”

Profesor Kerry Brown sa sveučilišta King’s College u Londonu održao je treće predavanje 19. listopada. Propitujući kako su se različite zapadne percepcije Kine razvijale tijekom 800 godina, objasnio je da se „odnos temelji na dugoj i složenoj povijesti te da je to odnos koji nikad nije do kraja zapisan... Moj projekt je sastaviti taj pregled.” Profesor Brown istaknuo je i da su se iskustva zapadne i istočne Europe s Kinom znatno razlikovala zbog nasljeđa komunizma.

Na upit sudionika o tome kako bi Europa mogla ostvariti plodonosan odnos s Kinom, odgovorio je da se istodobno izražavaju dva kontradiktorna diskursa; jedan se tiče trgovinskih razmjena s tom zemljom i suradnje u području klimatskih promjena, drugi osuđuje kršenja ljudskih prava i nedavna događanja u Hong Kongu i Xinjiangu. Supostojanje pozitivnog i negativnog diskursa može se uočiti tijekom 800-godišnjeg odnosa Europe s Kinom te se pojavilo zbog te povijesti.

Za naš četvrti govor 23. studenoga profesor Philipp Ther sa Sveučilišta u Beču raspakirao je povijest izbjeglica u modernoj Europi. Navodeći kako su žrtve političkog i vjerskog progona bježale u različite dijelove Europe i Sjeverne Amerike, od revolucija u 19. stoljeću do sukoba u Jugoslaviji, na temelju nekoliko biografskih primjera slikovito nam je približio neke od tih priča. Primjerice, književnik Manès Sperber, poljskog, austrijskog i francuskog podrijetla te „vječni izbjeglica”, morao je nekoliko puta bježati zbog svjetskih ratova, a dvaput se našao u zatvoru. Suočen sa siromaštvom i izolacijom tijekom većeg dijela života, u svojim je memoarima zapisao: „Počnimo od razine do razine, morao sam saznati da svaki pad može dovesti do daljnjeg, dubljeg pada i da abis nema nikoga.”

Kao odgovor na pitanje o tome što bi tvorci politika mogli naučiti iz različitih povijesnih pristupa integraciji, profesor Ther tvrdi da se „isplati ulagati” u jezično i strukovno osposobljavanje kako bi se izbjeglicama pomoglo da pronađu posao. Međutim, vladine politike moraju biti popraćene pragmatičnim mjerama na društvenoj razini.

Naš peti razgovor 21. prosinca s profesoricom Mary Kaldor istražit će povijest načina na koji su društveni pokreti predvidjeli ulogu EU-a u svijetu. Pozivamo vas da nam se pridružite na ovom putu predviđanja budućnosti Europe okretanjem prošlosti. Što ćete poduzeti ako shvatite da povijesni dokazi dovode u pitanje vaša mišljenja i pretpostavke?

Budući razgovori