Smanjenje otpada

U gradu Žalec nalazi se 130-godišnja kuća kojoj je potrebna obnova i koja je prije nekoliko godina promijenila vlasnike. Kupio ju je Andrej Fideršek, koji je započeo s obnovom s ciljem stvaranja „kuće bez otpada”. Želi ponovno upotrijebiti što više postojećih materijala i što manje odbaciti kako bi se smanjio utjecaj na okoliš, s obzirom na to da je građevinarstvo jedno od najvećih opterećenja za okoliš. Plan obnove s vizijom održivijeg života osvojio je nagradu novog europskog Bauhausa.

Elektrana Dăbuleni otvorena je 1970-ih za proizvodnju cjevovoda za sustav navodnjavanja Sadova-Korabija tijekom razdoblja državnog socijalizma. To je bila jedna od najmodernijih rumunjskih tvornica koja se gotovo 10 godina koristila britanskom tehnologijom i stručnim znanjem. Postrojenje je zatvoreno 1990-ih jer su sustavi navodnjavanja pali u nekorištenje.

Ion Giugal radio je od 1972. kao zavarivač, što je nastavio i nakon revolucije 1989. Višak ili otpaci metala ili kaučuka iz proizvodnje cijevi prodani su radnicima, a za više predmeta izrađenih od tog materijala i dalje je utvrđeno da su u njegovu dvorištu u radnom stanju.

„Nulta stopa otpada” i „manje otpada” iznimno su važni koncepti u vrijeme kriza u području okoliša. Kao što se to pokazalo prije mnogo godina, društva su već uvelike funkcionirala na održiv način bez stvaranja golemih količina otpada, a umjesto proizvodnje novih proizvoda popravljala su, pomiješala i pomiješala stare predmete, čime je potreba za proizvodnjom novih proizvoda svela na najmanju moguću mjeru. Tekstilni otpad golem je problem za naš planet. Broj proizvedenih odjevnih predmeta koji se nikada neće nositi golem je. Ponekad je korisno gledati unatrag i biti nadahnut načinom na koji su se pojedinačni proizvodi cijenjeli, čuvali i ponovno upotrebljavali.

Muzej je izvor, sakuplja i čuva. To je očuvanje uglavnom tajno, ali je ključno za prenošenje predmeta budućim generacijama te njihovo proučavanje i prikazivanje u budućnosti. „Preventivno očuvanje” znači oblikovanje izložbenog prostora tako da se spriječi šteta. Naime, bolja je prevencija nego liječiti. Rješavanjem uzroka, a ne samo simptoma oštećenja predmeta, štite se predmeti i zbirka te je stoga održivo u svim pogledima. Zaštita od štete podrazumijeva i smanjenje količine resursa i dugoročnu proizvodnju manje otpada.

Ovo videoizvješće sastoji se od razgovora s međuopćinskim poduzećem Intradel, koje prikuplja otpad iz kućanstava i gospodari njime u 72 od 84 općine u pokrajini Liège u Belgiji. Direktor Jean-Jacques De Paoli opisuje kako se misija Intradela razvijala od njegova osnivanja 1979. Danas međuopćinsko poduzeće nastoji postići nultu stopu otpada, uz niz aktivnosti za smanjenje količine otpada po stanovniku u pokrajini Liège. Intervju je proveo Odjel za istraživanje Muzeja Valonskog života u okviru svoje privremene izložbe „Ordures. L’expo qui fait le tri”.

Kao novinar koji ih se jednom zove, oni su „inter-rifing” detektivi koji ih mogu potražiti do počinitelja kaznenih djela u vezi s gospodarenjem otpadom. Benoit Vandevelde objašnjava kako je rad inspektora.

U ovom videozapisu vidimo da oni koji se bave terenskim radom na području gospodarenja otpadom poznaju svoj grad i društvo općenito, kao što to čine garbolozi.

Ako naši potrošačke navike, kao što su prehrana, higijena i zdravstveni proizvodi, mogu govoriti o načinu na koji živimo..., ne možemo li to činiti?

U okviru posebne izložbe „Datum isteka” pokrenuta je važna inicijativa: dijeljenje hrane.

Dijeljenje hrane održiva je praksa u zajednici koja se temelji na poštovanju i koja štedi vrijedne prehrambene proizvode iz skupine!

Inicijativom se poziva na okončanje kulture bacanja i suvišne ambalaže te se višak hrane dobro iskorištava.

Ovo je intervju sa Sabine Meunier, ambasadoricom bez otpada u La Louvièreu (Belgija). Razgovara o svojem putovanju prema nuli otpada, od provizornih početaka i ranih pogrešaka te o tome kako s obitelji upravlja tim novim načinom života. Intervju je proveo Odjel za istraživanje Muzeja Valonskog života u okviru svoje privremene izložbe „Ordures. L’expo qui fait le tri”.

Što zapravo znamo o otpadu koji se pojavio zbog masovnog širenja jednokratnih proizvoda za menstrualnu higijenu od pedesetih godina 20. stoljeća? U tom nizu sedam intervjua pruža vrlo različite uvide u temu menstrualnog otpada. U ovoj epizodi pitamo Larissu Copello iz nevladine organizacije „Zero Waste Europe” koji su glavni problemi s jednokratnim menstrualnim proizvodima i kako ih se može riješiti. Govori nam o osnovama njezina rada i „krvnog manifesta”. Osim toga, postavlja pitanje: što bi se promijenilo kad bi muškarci mogli menstruirati?