Europska povijest 20. i 21. stoljeća pokazala je da je došlo do napretka kad je riječ o pravu žena da same odlučuju o svojem tijelu i svojoj seksualnosti. Međutim, ozbiljne prepreke i dalje ometaju ta prava. Nastavljamo li se unatrag? Koji su izazovi danas i koja su moguća rješenja i razlozi za nadu?
Za mene je pravo na pobačaj dobar globalni pokazatelj prava žena na kontrolu nad vlastitim tijelom.
Na primjer, u kolovozu 2020. u Francuskoj je donesen zakon o produljenju zakonskog roka za pobačaj s 12. na 14. tjedan trudnoće. Taj je zakon donijela Nacionalna skupština, ali ga je Senat odbio, a konačno je donesen početkom 2022. nakon vrlo žestoke rasprave.
To je pravno, ali i dalje tema!
Imam dojam da ta težnja prema preispitivanju odluka povezanih s našim tijelima u područjima kao što su kontracepcija, pobačaj, porod, menstruacija, menopauza, masturbacija, seksualnost i slično nadilazi zagovaranje određenog stava i zaista u zadire osobnu i obiteljsku sferu. Vidim ga sa svim uspješnim knjigama, dokumentarnim i Instagramovim računima.
I dalje postoje brojne političke, medicinske i farmaceutske prepreke..., ali feminizam polako osvaja sva područja. To je sjajno!
Čini se da je u vašem grafičkom radu središnja tema žensko tijelo (grudi, vagina itd.). Kako reagiraju vaši čitatelji? A osobe koje sudjeluju na vašim radionicama? Jesu li kod različitih generacija reakcije različite?
Tijekom svojeg iskustva s rakom shvatila sam da nisam upoznata sa svojim tijelom. Otkrio sam i da su mnoge odluke donesene bez mojeg znanja, a da mi ih zapravo nisu objasnile.
Tako sam shvatila da moram poznavati svoje tijelo kako bih nad njim preuzela kontrolu, Da je to bio jedini način da ponovno preuzme vlast koja je bila rudna i da iziđe iz medicinske raneilizacije.
Upoznala sam liječnike, primalje i udruge te postavila brojna pitanja. Zatim sam izvukao vaginu, maternicu, klitoriju, bartolinsku žlijezdu, spužvastu spužvu i spužve... Zamislila sam kako sve to međusobno djeluje i povezuje se u moje tijelo (čak i ako postoji razlika između planiranja kuće i načina na koji u njoj živite).
Sve sam to podijelila u stripu i preko društvenih mreža (otad je prošlo više od pet godina i tad nije bilo toliko uobičajeno vidjeti slike klitorisa i vulve) i dobila mnogo povratnih informacija.
Moja je publika vrlo široka: od tinejdžera do starijih žena. I još uvijek postoji puno sramoćenja u vezi s tim temama. Zato koristim humor i crtež, pa mogu biti manje izravna.
Primijetila sam, posebno na konferencijama uživo, da su jednom kad je led probijen svi vrlo zainteresirani i žele (i imaju potrebu) razgovarati o tim intimnim temama.
Moj strip „Vagina tonic” objavljen je prije više od pet godina, a i dalje dobivam mnogo pisama u kojima mi govore kako ga je dobro pročitati.