Obnova podijeljenog kontinenta

Iscrtane su nove granice, a čitave skupine stanovništva prisilno su preseljene. Zapadni saveznici prihvatili su pomicanje poljskih granica prema zapadu i kontrolu Sovjetskog Saveza nad baltičkim državama. Granice su promijenjene i u Italiji, Bugarskoj, Rumunjskoj, Mađarskoj i Čehoslovačkoj, a Njemačka i Austrija podijeljene su u okupacijske zone.

Saveznički vođe mozgaju nad Europom
London, Ujedinjeno Kraljevstvo, 1945.
Karikatura
Reprodukcija
Punch, London, Ujedinjeno Kraljevstvo

Zbog velikog manjka muškaraca u obnovi uvelike sudjeluju žene, mladi i ratni zarobljenici.

Žene čiste ruševine
Tallinn, Estonija, 1945.
Fotografija
Rahvusarhiiv, Tallinn, Estonija

Redovi za kruh svakodnevna su pojava, a ljudi se za grijanje, odjeću i druge potrebe snalaze na razne načine, koristeći se svime što im dopadne u ruke.

Bonovi za racionirane potrepštine
Mađarska, 1940-ih
Replika
Magyar Nemzeti Múzeum, Budimpešta, Mađarska

Na površinu ponovno izbijaju velike ideološke razlike između liberalnih demokracija na zapadu i komunizma na istoku, što izbijanje novog svjetskog rata čini sve izglednijim.

Prva atomska bomba Sovjetskoga Saveza
Moskva, Sovjetski Savez, druga polovica 20. stoljeća
Fotografija
Политехнический музей / Politehnički muzej, Rusija, Moskva

Sredstva iz Marshallova plana ponuđena su većini zapadnih i istočnih europskih zemalja, ali je Sovjetski Savez naložio vladama u državama pod njegovim utjecajem da odbiju ponudu, što je produbilo jaz u Europi. Nakon provedbe Plana sve zemlje primateljice sredstava premašile su svoju predratnu razinu gospodarske razvijenosti.

Staljin pokušava blokirati Marshallov plan
The New York Times, Sjedinjene Američke Države, 1947.
Edwin Marcus
Karikatura
Reprodukcija
The New York Times, Sjedinjene Američke Države

I zapadni i istočni blok vlastiti društveni model smatraju superiornim. Na Istoku se, kao zamjena za kapitalizam, zastupa ideja komunističke ideologije koja se oslanja na plansku ekonomiju i jednopartijsku vlast, no ta se ekonomska i politička obilježja prikazuju kao međukorak na putu prema besklasnom društvu bez država.

„CCCP USA”
Pariz, Francuska, 1968.
Roman Cieslewicz
Plakat
Reprodukcija
Kuća europske povijesti, Bruxelles, Belgija

Tipičan proizvod iz tog razdoblja plastična je stolica u obliku slova S, koju je osmislio danski dizajner Verner Panton. Dizajneri u komunističkim zemljama također su željeli pokazati svoje dizajnerske sposobnosti pa je Istočna Njemačka ubrzo proizvela stolicu u obliku slova Z.

Stolica u obliku slova S
Zapadna Njemačka, 1960-ih
Verner Panton (1926. – 1998.)
Plastika
Kuća europske povijesti, Bruxelles, Belgija

U ovom je razdoblju došlo do golemih promjena u europskim obrazovnim sustavima. Zahvaljujući gospodarstvima u uzletu i socijalnoj državi državno se financiranje povećalo na svim razinama, što je donijelo lakši pristup obrazovanju većem broju djece i mladih. Obrazovanje više nije bilo samo za povlaštenu manjinu.

Razredna fotografija
Bugarska, 1960-ih
Privatna zbirka

Gradovi sateliti i velika naselja izgrađeni su prema načelima modernističke arhitekture. Uz prometnice i centre socijalnih i administrativnih službi nicali su kilometri identičnih sivih betonskih blokova. Tek su kasnije prepoznate negativne posljedice takvog ekstremnog funkcionalizma i stroge estetske standardizacije na živote ljudi i strukturu društva.

Maketa trosobnog stana „WBS 70ˮ
Istočna Njemačka, 1970-ih
Replika
Deutsches Historisches Museum, Berlin, Njemačka

Ova stolica iz dječje stomatološke klinike Eastman podsjeća nas da je sustav zdravstvene skrbi u predratnoj Europi uvelike ovisio o velikodušnosti privatnih donatora, među kojima je bio i američki poduzetnik George Eastman. Tridesetih godina 20. stoljeća taj je poduzetnik osnovao i financirao nekoliko stomatoloških klinika u Europi, koje su poslije rata postale dio sustava javnog zdravstva.

Zubarska stolica iz stomatološke klinike Eastman
Stockholm, Švedska, 1950-ih
Eastmaninstitutet, Stockholm, Švedska

U prošlosti su automobile posjedovali samo bogati, no sada je to postalo moguće za sve veći broj ljudi i bilo je znak europskog blagostanja. Međutim, u istočnom bloku, gdje proizvodnja nikad nije bila na razini potražnje, automobili su bili luksuz za koji je ponekad trebalo provesti godine na listi čekanja.  Za kultne modele, poput talijanskog FIAT-a, licence su se prodavale drugim europskim državama.

Zastava 750, proizvedena po licenci FIAT-a
Jugoslavija, 1978.
Kuća europske povijesti, Bruxelles, Belgija

U zapadnoj je Europi rastao osjećaj da se nalazi u procijepu između dviju velesila, zbog čega je sve više ljudi nadu polagalo u ujedinjenu Europu. Polako je ideja europskog kontinenta kao „treće sile” omogućila intenzivniju prekograničnu suradnju.

Europa u hladnom ratu
Francuska, oko 1948.
Plakat
Reprodukcija
Centre international de recherche sur l’imagerie politique, Pariz, Francuska

Da bi postojale „Sjedinjene Europske Države”, potrebne su konkretne stvari kao što su putovnica i zajednička valuta. Već je 1940-ih nezavisna udruga koja se prozvala Europskim pokretom u to ime vodila kampanju dijeleći izmišljene osobne iskaznice i novčanice.

Ideja za buduću europsku novčanicu
Nizozemska, 1949.
Reprodukcija
International Institute for Social History, Amsterdam, Nizozemska

Pogledajte kako je na ovom izlivenom komadu željeza iz 1953. napisano EUROP. Izostavljeno je posljednje slovo „E”, kako se piše na francuskom, te „A”, kojim ta riječ završava na njemačkom, nizozemskom i talijanskom jeziku. Dojmljiv je to primjer kompromisa u temeljima nove Europske zajednice za ugljen i čelik.

Ingot koji simbolizira Schumanov plan
Luksemburg, 1953.
Željezo
Replika
Fondation Jean Monnet pour l’Europe, Lausanne, Švicarska

Umjetnici Ritula Fränkel i njezin suprug Nicholas Morris izradili su 2001. umjetničko djelo Josefov kaput. Kaput je pripadao Ritulinu ocu, Josefu Fränkelu, koji je preživio holokaust.

„Josefov kaput”
Darmstadt, 2001.
Ritula Fränkel, Nicholas Morris
Kuća europske povijesti, Bruxelles, Belgija