Sloboda izražavanja, okupljanja i kretanja temeljna su prava utvrđena u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava. Hitne mjere poduzete u europskim zemljama za suzbijanje širenja koronavirusa uzrokovale su nekoliko nuspojava, među kojima je i ograničenje tih temeljnih prava. Kritičari su čak tvrdili da su neke države iskoristile kriznu situaciju kako bi promicale sumnjivo zakonodavstvo koje nije povezano s borbom protiv bolesti COVID-19. Međutim, Europljani su pokazali da su voljni braniti ta prava kada iznimne situacije otkriju slabe točke demokratskih društava. 

U prvim tjednima ograničenja kretanja diljem Europe grčka i austrijska umjetnica Anna Vasof izradila je keramičku ruku kao masku kako bi pozvala na stvarno i metaforičko gušenje prouzročeno pandemijom. „Jedan od najčešćih posljedica bolesti COVID-19 jest nedostatak disanja i poteškoće u disanju, no ta je bolest uzrokovala gušenje u mnogim drugim aspektima života”, Anna Vasof piše o svojem umjetničkom djelu. 

„Činjenica je da su tijekom krize izazvane koronavirusom u mnogim europskim zemljama ograničena brojna zajamčena ustavna ljudska prava i da su tisuće građana zbog toga doživjele svojevrsno društveno gušenje. Tijekom karantene mnoge osobe, a posebno žene, morale su mjesecima ostati u eksplozivnim malim stanovima i baviti se fizičkim, ali uglavnom psihičkim zlostavljanjem članova obitelji, a kako bi preživjele, morale su ostati u šutnji. U javnom svemiru kirurške maske postale su simboli ograničavanja socijalnih kontakata, što je disstopijska situacija koja uglavnom opisuje strah od približavanja drugim ljudima.”

Crni kišobrani

U vrijeme ograničenja kretanja i dalje je bilo jednako razloga za pobunu. Neki su prosvjedi odgođeni, dok su drugi bili upravo potaknuti hitnim mjerama. No kako prosvjedovati kada su velika okupljanja zabranjena, a javni prostori zatvoreni? Sloboda prosvjedovanja proizlazi iz slobode okupljanja i slobode izražavanja te je stoga i jedno od temeljnih prava. 

U Poljskoj je u travnju 2020. trebao biti izglasan zakon o nezakonitosti pobačaja i seksualnog odgoja. Crne kišobrane, koji su postali simbol borbe za zaštitu prava žena u Poljskoj, nije se moglo iznijeti na ulice kako bi se prosvjedovalo. Zajedno s drugim prosvjednicima u Szczecinu, Magda Górecka priključila se redu u supermarketu, jedinom javnom prostoru na kojem se istodobno smjelo zateći više osoba. Ostali prosvjednici crne su kišobrane i plakate postavili na balkone i prozore. Glasovanje o zakonu protiv pobačaja naposljetku je odgođeno.

Kišobran nije slučajan izbor Poljakinja, nego povijesni podsjetnik na dugu prošlost borbe za prava žena. Poljske pobornice ženskih prava tupkale su svojim kišobranima u znak prosvjeda 1918. godine na pločniku pred rezidencijom tadašnjeg državnog čelnika Józefa Piłsudskog zahtijevajući svoje pravo na glasovanje.

Tale od dva grada. Granice pandemije

Sloboda kretanja imala je snažan udarac tijekom ograničenja kretanja. Ponovno su uspostavljene zaboravljene granice, a brojni Europljani razdvojeni su od svojih obitelji. Stanovnici graničnih gradova odgovorili su kreativnošću, umjetničkim uratcima i tihim prosvjedima protiv tog ograničenja slobode kretanja. 

Član istraživačkog osoblja sa Sveučilištu u Konstanzu, Gruia Bădescu, dokumentirao je novu stvarnost grada koji živi s novom granicom:

Sredinom ožujka 2020. pojavila se metalna ograda koja odvaja zelenu zelenu površinu jezera koju dijele njemački grad Konstanz i Swiss Kreuzlingen. Njemačka savezna policija izgradila ga je u okviru politike zatvaranja granica na razini cijele zemlje. Zbog toga su građani integrirane urbane regije Konstanz-Kreuzlingen iznenađeni. Parovi, obitelji i prijatelji odjednom su ostali razdvojeni te su se mogli vidjeti jedino susretima na novoj graničnoj ogradi. Uočavanja parova koji drže ruke preko ograde nisu bila neuobičajena”, objasnila nam je Gruia Bădescu. 

„U prvim danima travnja gradsko vijeće Kreuzlingena odlučilo je podići drugu ogradu kako bi građane obiju strana spriječilo da ostvaruju tjelesni kontakt. Udaljenost među dvjema ogradama bila je u skladu pravilima o ograničenju društvenih kontakata.”

Ubrzo su se počeli pojavljivati tihi prosvjednici protiv zatvaranja granice. Pozvali su sve koji su bili pogođeni ili koji su htjeli sudjelovati iz solidarnosti da razmisle o tome što mogu dovesti u ogradu: fotografija, slovo, prevodnica ili nešto drugo kreativno. Poziv je bio da se „Unesu samo pozitivne točke. Bez provokacija i bez besmislenih predmeta.”

Obitelji su organizirale piknike na objema stranama ograde, na kojoj su osvanuli plakati. Na jednom je pisalo: „Razorene obitelji i nacionalizam nisu lijek za pandemiju. Ograda bi se trebala ograditi.” Drugi plakat objavio je da „Nedavno vjenčani par žaluje svoj brak, koji je nakon 25 dana postao žrtva te ograde”. 

Ograda je 15. svibnja napokon uklonjena. 

Opisani primjeri svjedoče o kreativnosti Europljana u postupnom uklanjanju ograničenja njihovih temeljnih prava u razdoblju ograničenog kretanja, koji su neprestano pronalazili nove načine izražavanja kako bi se njihov glas čuo.  

Fotografija: Maska Anne Vasof, 2020.