DAVID WILKINS
Prvi obilazak Kuće europske povijesti održao sam 26. veljače 2019. Budući da je bila potpuno slijepa i djelomično gluha, to je bilo nešto što Kuća nikad prije nije pokušala. Unatoč tome što smo imali nekoliko briga kad smo započeli, to se pokazalo fantastičkom pustolovinom. Osim toga, Kuća je bila dovoljno ljubazna da snimi velik broj fotografija događanja. Budući da nisam mogao dotaknuti nijedan predmet, a imao sam samo 45 minuta, usredotočio sam se na jedan odjeljak: prikupljanje uništenja – izložba u kojoj se objašnjava razoran utjecaj Drugog svjetskog rata na civilno stanovništvo Europe. Priče se prikazuju kroz izbor osobnih predmeta. Sjećam se na kratka izvješća o izloženim predmetima i uz pomoć nekih bilješki, zamolio sam posjetitelje da pokušaju opisati predmet prije nego što sam objasnio što su zapravo bili.
Smatram da bi to trebalo činiti češće i da bi se posjetiteljima na jedinstven način otvorilo oči. U nastavku se nalazi niz komentara posjetitelja u kojima se objašnjava kako je bilo da ih slijepi turistički vodič vodi kroz Kuću.
„Kada sam bio pozvan na obilazak Kuće europske povijesti i saznao da će ga predstaviti netko tko nije mogao vidjeti, bio sam neizvjestan i zanimao kako će to funkcionirati. Međutim, naš vodič David bio je otkriće. Bio je ravnopravan govornik koji je zapravo iskoristio njegov nedostatak vida i doveo nas u pitanje ono što smo vidjeli, što je cijelo iskustvo učinilo mnogo imerzivnijim i omogućilo nam da vidimo izloške u drugom svjetlu. Svakako bih preporučio ovaj posjet svima te bih potaknuo širu primjenu tog načina razmišljanja kako bi muzeji bili dostupni svima.”
„Sudjelovala sam u obilasku tijekom ručka u vezi s berbom uništenja koju je proveo David Wilkins. Uzimanje Davida kao turističkog vodiča bilo je odlično iskustvo. Naprotiv, „tipičnim” turističkim vodičima, koji uglavnom opisuju činjenice i povijest predmeta koje prikazuju, David je uspio dovesti predmete o kojima je govorio u život, dodajući veliku emocionalnu dubinu temi koja je sama po sebi već tragična. Njegov je pristup, iako je bio činjenični, također bio vrlo osjetilan, zbog čega se osjećamo uključenima u obilazak jer moramo opisati predmete i učiniti nas više od onoga što vidimo. David nas je upozorio da je ono što izgleda kao pisano pismo na komadu papira zapravo dobrim riječima koje je ugravirao čovjek koji će uskoro umrijeti u rusku gulagu u kovčegu drveća. David nas je učinio bližim, dubljim i prisiljavajući nas da se izravno uključimo u te predmete i pokazao nas Drugi svjetski rat u novom svjetlu.”
„Činjenica da su svi predmeti o kojima je govorio iza stakla i da ih nije mogao dotaknuti te činjenica da je u osnovi morao naučiti sve po srcu (osim tekstova koje je mogao čitati zahvaljujući svojem stroju) učinili su ga tim više istaknutim. Postoje neke pojedinosti zbog kojih se posjet razlikovao – kako David čita i kako je dobio vrlo precizne informacije koje su ponekad pogrešne (kao što su datumi), ali to za mene nije bilo stvarno štetno. Točno je da ponekad ne znate trebate li u vodiču navesti da je pogriješio; no to je i pitanje koje si postavljamo s vodičima s pogledom! David je spomenuo činjenicu da samo jednom, na početku posjeta, nema vida, a to je zapravo sve što nam je potrebno. Druge stvari koje su se istaknule, kao što su njegov glas i ton, vrlo su prilagođene temi posjeta. Najsjetljivija stvar koju sam odustalo od posjeta nije bila Davidova pomanjkanje vida, već izvorni stil koji je usvojio za svoj posjet, interakciju sa svojom publikom i njegovo znanje, koje je ponekad bilo vrlo precizno: ukratko, ništa nije povezano s bilo kakvim invaliditetom.”
David me je David pozvao na obilazak Kuće europske povijesti. Jednom sam posjetio muzej prije nego što sam bio upoznat s ponuđenim sadržajem, ali ne i sa sadržajem obilaska. Moje prethodno mišljenje o muzejskim obilascima bilo je da su vrlo često pogubne i da se ne usredotočuju na sve izložbe na izložbi. Stoga sam ugodno iznenađen činjenicom da je obilazak, na „Očuvanju uništenja”, bio usmjeren na točno određenu točku u povijesti i temeljito sjećao s europskog gledišta, uključujući Ruse i obično savezničke snage protiv nacističkih prikaza. Shvatio sam upotrebu predmeta za isticanje učinka sječe uništenja, kao i upotrebu dvaju citata. S obzirom na to da David nije primijetio da je njegova izvedba tijekom razgovora s nama proizašla iz srca, mogli ste reći da je strastven za temu o kojoj je govorio i da se to pokazalo tijekom cijelog obilaska.”
„Nazočio sam obilasku Davida Wilkinsa u Kući europske povijesti i to je bilo veliko otkriće. Nekoliko sam puta posjetio muzej, ali tom prigodom (po prvi put) odigrao sam trenutak da se sjećam na ono što sam razmatrao. To je uglavnom posljedica osjetljivosti Davida i iznimnog načina interakcije s predmetima prisutnima u muzeju i osobama koje su sudjelovale u posjetu. Mislim da bi u Kući europske povijesti trebalo provesti vođeni obilazak osoba s oštećenjem vida zbog velike koristi koju može donijeti posjetiteljima.
Zaključno, moj obilazak, prvi takve vrste, dobio je brojne pozitivne povratne informacije od posjetitelja Kuće. Izneseno je nekoliko prijedloga o tome kako bi se to moglo poboljšati. Međutim, ne samo da su posjetitelji pronašli to iskustvo koje obogaćuje, već su bili iznimno voljni to učiniti. To je ponovno iskustvo koje mnogi posjetitelji osjećaju češće i u samoj Kući i u ostatku Europe. Ne mogu čekati još jedan obilazak Kuće.
