Izjava o ograničenju odgovornosti
Kako biste bolje razumjeli sadržaj na ovoj stranici, prikazat će Vam se strojni prijevod generiran uslugom eTranslation Europske komisije. Pročitajte uvjete korištenja.
Tekst: Iosif Király, vizualni umjetnik, arhitekt i edukator, Bukurešt, Rumunjska
Njezini predlagatelji smatraju umjetnost e-pošte najdemokratičnijim oblikom jer se temelji, kako neki od njih tvrde, na najdemokratičnijoj instituciji: poštanska služba. Počevši od jednostavne aksimeije da osoba koja ima pristup poštanskoj službi može postati umjetnik pošte, sve radnje pokrenute unutar mreže slijede određena nerazlomljiva pravila: nema cenzure, sva dostavljena djela se izlažu, a poslana djela se ne vraćaju. Međutim, svaki sudionik prima jednu publikaciju ili popis s imenima i adresama svih uključenih osoba među kojima može odabrati nove suradnike, ali i privući pozornost eventualnih drugih sudionika zainteresiranih za suradnju na budućim projektima. Isto tako, poštanska umjetnička djela ili arhivi ne izrađuju se za komercijalnu uporabu.
Dok u suvremenom umjetničkom svijetu umjetnički objekt trebaju potvrditi kritičari, kustori, galeri i kolekcionari prije nego što prođu test vremena, u svijetu poštanskih umjetnosti umjetnički objekt validiraju samo radnici u poštanskim službama. Riječ je o Duchampianovu izazovu koji su umjetnik Fluxus Ray Johnson i njegova škola Correspondence u New Yorku „udaljili” prema svijetu.
Mreža se počela formirati već šezdesetih godina 20. stoljeća, a svoj je vrhunac dosegnula osamdesetih godina. Otprilike u to doba nekoliko je rumunjskih umjetnika, uglavnom pripadnika moje generacije, započelo s tom praksom. Bit poštanske umjetnosti bila je u komunikaciji, slobodnoj razmjeni umjetničkih ideja, prelaženju kulturnih granica, slobodi i propitivanju društvenih tabua. Ukratko, sve od čega je komunistički režim u Rumunjskoj (i totalitarni režimi općenito) najviše strahovao.
Zbog tog je čimbenika aktivnost sudionika u umjetničkoj mreži e-pošte bila pod nadzorom i cenzurom. Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća ova je vrsta umjetnosti već bila gotovo potpuno ugušena. Nikada nisam bio siguran hoće li moje poruke stići na odredište ili jesam li primio sve poslane poruke.
Danas, kada mislim na 80-e godine prošlog stoljeća, ne činim to sa zadovoljstvom, ali avanturu poštanske umjetnosti smatram sve većom povijesnom prekretnicom koja mi se, iako je vremenski sve dalje, čini sve bližom.
Likovna akreditacija: Pošta, Radu Igaszag, (r. 1953.), Rumunjska
