Izjava o ograničenju odgovornosti
Kako biste bolje razumjeli sadržaj na ovoj stranici, prikazat će Vam se strojni prijevod generiran uslugom eTranslation Europske komisije. Pročitajte uvjete korištenja.
Eda Čufer
Što stoji iza ovog estetski neprivlačnog plakata koji je 1987. izradila skupina dizajnera poznata kao Novi kolektivizem?
Taj plakat zapravo nikada nije završio na ulicama bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, za što je bio prvotno namijenjen. Osmišljena je za promicanje i proslavu godišnjeg državnog praznika pod nazivom Dan Mladosti, „Day of Youth”, posvećenog rođendanskoj proslavi jugoslavenskog vođe Josipa Broza Tita. Prijedlog plakata odobrila je federativna komisija koja ga je proglasila i najboljim i odobrila njegovu objavu.
Međutim, nakon što su rezultati odabira došli u jugoslavenske medije, tijekom noći je izbio skandal, nakon što se civil sjećao kao Grujic, inženjer, koji je objavljen u novinskom članku, da je plakat koji su službeno odabrala i potvrdila savezne vlasti zapravo prisvajanje nacističke propagandne slike nazvane Treći Reich, koju je 1937. oslikao Richard Klein. Preuzet je lik golog muškarca, dok su nacistički simboli prikazani na izvornoj slici zamijenjeni simbolima socijalističke Jugoslavije: njemački orao zamijenjen je golubicom (simbolom mira), nacističku zastavu sa svastikom zamijenila je jugoslavenska zastava s petokrakom, a nacistički amblem zamijenjen je amblemom Dana mladosti. Grujićevo otkriće uzburkalo je javnost i politiku u tolikoj mjeri da je naposljetku dovelo do ukidanja tog lijepog državnog praznika, najavljujući početak kraja socijalističke Jugoslavije, koja se 1991. službeno raspala.
Kako bismo mogli razumjeti značenje i važnost tog događaja od prije 35 godina, treba nam povijesna perspektiva. ERIC Hobsbawm definirao je 20. stoljeće kao kratko stoljeće koje je trajalo od 1917. do 1989., čime se realnom socijalizmu i komunizmu daje status glavne sile koja je oblikovala stoljeće. To stoji u sprezi s „duljim 19. stoljećem”, koje je trajalo od 1789. do 1914., a obilježeno je industrijskom revolucijom, kapitalizmom i imperijalizmom.
Jugoslavija, nova zemlja na karti Europe 1918., bila je posljedica tih velikih povijesnih promjena. U priči o ovom plakatu prepoznala sam četiri glavna aktera. Ona su: Socijalizam i komunizam, fašizam i nacizam, Josip Broz Tito i umjetnička kolektiv NSK.
Pretpostavljam da svi čitatelji znaju nešto o prethodno navedenim ideologijama. Tko je sada Josip Broz Tito? Istaknuo se kao vođa i zapovjednik dvojnog rata koji se vodio na teritoriju bivše Jugoslavije: rata protiv fašističke i nacističke okupacije zemlje od 1940. do 1945. i građanskog rata protiv kraljevskog, kapitalističkog režima takozvane prve Jugoslavije. Nakon pobjede socijalista obnašao je dužnost predsjednika takozvane druge Jugoslavije sve do svoje smrti 1980.
Tijekom svoje vladavine već je 1948. odbio poslušnost Jugoslavije prema Staljinu i Sovjetskom Savezu, što je zemlju svrstalo na posebno mjesto između Istoka i Zapada zahvaljujući Pokretu nesvrstanih koji je pokrenuo. Posljedica razilaženja Tita i Staljina bila je i napuštanje soc-realizma kao službenog državnog stila te prihvaćanje modernizma kao službenog kulturnog stila specifičnog jugoslavenskog socijalizma i komunizma.
Sada ću predstaviti posljednjeg igrača, umjetničke kolektive NSK. Novi Kolektivizem, autor ovog plakata, jedna je od skupina većeg umjetničkog kolektiva pod nazivom NSK (Nue Slowenische Kunst), koji su 1984. u Ljubljani (Slovenija) osnovale tri konstitutivne skupine: glazbena umjetnička skupina Laibach, osnovana 1980., skupina za vizualnu umjetnost Irwin i kazališna skupina Sester Scipion Nasice, obje osnovane 1983.
Kako bi se tri pojedinačne skupine objedinile u veći kolektiv, članovi su osnovali četvrtu skupinu, odjel za dizajn Novi Kolektivizem. Godine 1984. bila sam među osnivačima kazališne skupine pa sam time postala i jedan od osnivača NSK-a. Većina članova NSK -a, uključujući i mene, rođena je 1961. Predstavljali smo generaciju koja nije izravno doživjela Drugi svjetski rat, fašističke i nacističke okupacije i stranačku komunističku borbu. Naša predodžba o prošlosti prenesena je nam kroz veliki diskurs o herojskoj komunističkoj borbi, indoktrinaciji i propagandi. Pod zastavom „Pioneer” postavljeno je pitanje. Bili smo Titini omladinci, povjerena nam je izgradnja sjajne budućnosti zemlje, koja je nastala na velikoj povijesnoj borbi i uz brojne žrtve. Godine 1980., kada je zemlja postojala 42 godine, a mi smo imali oko 20 godina, većina nas je stigla iz provincije u glavni grad na studij.
Još nije riješeno sljedeće pitanje: kako je bilo moguće da Novi kolektivizem pobijedi na natjecanju za cjelokupni dizajn Dana mladosti 1987.? Taj plakat nije samo ljubazan, već je bio i neobičan i anakroničan u vlastito vrijeme. Moramo se podsjetiti da je konvencionalni izričaj dizajna i vizualnih tekstualnih kodova u Jugoslaviji 1980-ih bilo modernistički, s naznakama prelaska u postmodernu, pri čemu je NSK u tome bio predvodnik. Do 1987. praksa NSK-a već je bila kritički i teoretski legitimizirana, najviše zahvaljujući pisanju skupine teoretičara „Ljubljanski lakanovci”, koja je zagovarala psihoanalitičko tumačenje fenomena NSK-a. Zahvaljujući dosljednom suprotstavljanju različitih, često proturječnih i nepomirljivih, vizualnih kodova, NSK je uspio potaknuti nesvjesne sadržaje kolektivne podsvijesti te je time podržao i ubrzao zasebno postojeće transformativne snage društva u cjelini.
Kada se Slovenska omladinska organizacija (obvezna socijalistička organizacija svake jugoslavenske republike i inkubator mladih komunista) uključila u organizaciju sljedećeg federativnog Dana mladosti, njezino je vodstvo znalo u što se upušta pozivanjem NK-a i NSK-a da osmisle dizajn tog praznika. Kao jedna od organizacija mladih koje su blisko surađivale sa Slovenskom Komunističkom partijom, u zemlji koja je najviše zahtijevala federalne političke, društvene i kulturne reforme, Organizacija mladih poticala se radikalizam NSK-a avangarde, umjetnički imunitet i sposobnost zbunjivanja općeprihvaćenih kolektivnih diskursa. Ciljali su stare komuniste, koji su još uvijek bili na vlasti, i koji su se opirali svim pokušajima unutarnjih reformi u zemlji. Upravo oni koji su se grozničavo držali herojske prošlosti bili su, ironije li, članovi povjerenstva koje je odobrilo plakat jer im se svidjela njegova estetika koja ih je podsjetila na „dobra stara vremena”.
Bodovi na plakatu: Dan Mladosti, Novi Kolektivizem (NK) 1987.
